Merde Sur La Mer: ‘Liver, skin, le zuaro’
Liver, Skin, Le Zuaro is a full frontal assault from the first track to the last. It is close to 20 minutes of noise, shouts, animals sounds and a little music here and there. I loved it. This is the type of musical madness that gets your attention, slaps you around for a while then gives you a kiss. My favorite track is “Grease Dance Vibrations” a sort of rhumba from hell. Merde Sur La Mer slows down only for the last track which reminds me of a eerie carnival ride. The entire album is a joyful ride through The Twilight Zone.
— via http://www.last.fm/music/merde+sur+la+mer/+wiki
Hm, interesantan bend/projekat. Neki noizicni zvuk sa dosta semplova ali i klasicnim gitarom i bubnjevima. Nisma siguran ali kao da je nesto live snimljeno a neki zvuci dodati kasnije u produkciji. Gitara i bubanj podsecaju malo na Crni lilihip, Disciplinu, Sarla.. Ili sve ukupno, zbog svoje neuroticnosti na spori Naked city. Odlicno! ” hellycherry webzine
———- via http://daily-hc.blogspot.hr/2008/01/novo-net-izdanje-merde-sur-la-mer-liver.html
Drugi album banda koji je snimljen još 2007. (onaj kojeg sam dvije godine držao ispred kompjutera) vjerojatno je samo želja ovog banda da ga konačno objave. Međutim, stvar je sljedeća. Album je prekratak (samo 25 minuta), pjesme su sažete u prokleti ‘pop’ format od nekih 3-4-5 minuta i nedostaje eksperimentalnosti prvog odličnog albuma. Premda album ima psihodelije i eksperimenata, te je na momente daleko bolje snimljen, nije niti izdaleka zanimljiv kao prvijenac. Ovdje se ne može više govoriti o vanserijskoj intuiciji glazbenika koji su spremni na slobodu izraza, već zarobljenost u okviru pop glazbe koja im nikako ne odgovara. Vjrojatno su si nešto premišljali ‘ovo i ono’ isto ko i varaždinski Krankenhaus u zadnjoj fazi prije raspada 1999., ali definitivno, to nije onaj sjajan band sa prvog albuma “Pure Klasik”.
Prva stvar “Merde hard shit” je spoj plesnog funka i noise rocka, druga “Sheep show must go on” ima nekih naznaka sitnih eksperimenata s kojima zaista ne znam što su Merde Sur La Mer htjeli postići. Ništa Bog zna što se ne događa na albumu, dok ne dođe stvar “Great dance vibrations” koja ima neki, barem ako ništa drugo, plesan tok i sjetu kako je taj band originalno zvučao na prvom albumu. Eksperimentalno i na momente svježe sa nabacanim, sve redom, analognim zvukovima odsviranim uživo. Mislio sam da je riječ o nekoj dobroj lo-fi zafrkanciji prije dvije godine, ali ovdje je vrag uzeo stvar u svoje ruke. Sve skupa, ovaj lo-fi-snimak albuma se uz ‘fonetske’ muke ne može normalno preslušati, već se moraju otkočiti sva osjetila i prepustiti se njihovom čudnovatom egzibicionizmu. Jedan kanal se malo čuje, malo ne (posebno u posljednjoj “Dead pussy love song”)… Možda su baš to i htjeli Merde Sur La Mer. Slušati ga bez predznanja o sjajnom “Pure Klasik” može izazvati čudnovate psihodelične imaginacije i određene reference na primjerice pomaknute apstraktne elemente The Residents (osobito u naslovu “Vampir the acrobat”) ili luckaste zafrkancije Vicki Bennett (People Like Us), no daleko je to od nečega što bi se moglo izaći izvan okvira njihove prijatne sklonosti za nenametljivim ekscentrizmom.
Sa albuma su realizirali video za skladbe “Merde hard shit”, “Dino the horse”, “Pas-mačka” i “Vampira” na split video cd-u sa Worrg pod naslovom “NMFSCD – Net Lebel” koji je također objavljen za Slušaj najglasnije.
Ocjena (1-10): 7
— via http://www.terapija.net/njuz.asp?ID=6135